Osnovna škola Gvozd

Dragi učenici i roditelji, pozivamo vas da se uključite u humanitarnu akciju Udruge slijepih Sisačko-moslavačke županije. Svakim prikupljenim plastičnim čepom pomažete u nabavi kombi vozila za prijevoz slijepih osoba u „Dnevni centar slijepih“ koji osigurava usluge psihosocijalnih i rehabilitacijskih programa i aktivnosti kojima se osnažuju slijepe osobe za samostalan i neovisan život.

Sakupljaju se čepovi s boca i razne ambalaže - od omekšivača, mlijeka, napitaka u prahu, čokoladnih i drugih namaza, šampona.

Učenici su izradili prigodnu kutiju za odlaganje čepova i plakat kako bi informirali i potaknuli ostale učenike, učitelje, zaposlenike škole  i roditelje da sudjeluju u humanitarnoj akciji i pomognu onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Kako prpoznati slijepu ili slabovidnu osobu?

Bijeli štap je svojevrsni simbol sljepoće i ljudi s oštećenjima vida. Bijeli je štap ustvari pomagalo za kretanje slijepih i slabovidnih osoba. Uloga bijelog štapa kao pomagala za kretanje proširena je danas time što je bijeli štap postao i prometni zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, a za vozače on je postao jedan od prometnih znakova koji moraju uvažavati i poštivati kao i sve druge prometne znakove.

Povijest bijelog štapa

Umjetnik James Biggs iz Bristola tvrdio je da je on izmislio bijeli štap 1921. godine nakon što je nesretnim slučajem izgubio vid. Kako bi ga vozači što lakše primijetili, obojio je svoj štap za šetnju bijelom bojom. Trebalo je, međutim, proći još deset godina da bi bijeli štap bio priznat od strane društva.

U veljači 1931. godine Guilly d'Herbemont (Francuska) pokrenula je kampanju na nacionalnoj razini, tj. da sve slijepe osobe u državi dobiju bijele štapove; do tada ih je imala nekolicina i predstavila plan za kretanje slijepih osoba s bijelim štapom u Francuskoj.

O ovoj kampanji pisalo se i u britanskom tisku što je dovelo do sličnog plana financiranog od strane rotary klubova diljem Velike Britanije.   U svibnju 1931. godine BBC je u svojim radio emisijama preporučivao da bi slijepe osobe trebale nositi bijeli štap koji će na svjetskom nivou biti prepoznat kao simbol prepoznavanja slijepih i slabovidnih osoba. (dugi bijeli štap videćim osobama daje do znanja da se u njihovoj okolini nalazi osoba s oštećenjem vida, te da prema tome prilagode svoje ponašanje.)  

Uvođenje bijelog štapa u Sjevernoj Americi pripisuje se organizaciji Lion's Club International. Tako je 1930. godine član Lion's Club Internationala spazio slijepog čovjeka kako uz pomoć crnog štapa pokušava prijeći prometnu ulicu. Uvidjevši da je crni štap bio jedva vidljiv vozačima, Lion's  Club odlučio je crni štap zamijeniti štapom bijele boje kako bi ga učinio što vidljivijim.

1931. godine Lion's Club International započeo je s nacionalnim programom promoviranja korištenja bijelog štapa za slijepe osobe.   Dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća slijepe osobe kretale su se držeći štap dijagonalno u istoj poziciji i uloga štapa bila je simbolična - štap je samo predstavljao znak raspoznavanja.   Za potrebe slijepih vojnih veterana iz Drugog svjetskog rata u SAD doktor Richard Hoover je donekle promijenio štap i razvio metodu "dugog štapa" ili "Hooverovu" metodu kretanja s pomoću štapa. Takvi štapovi zamišljeni su tako da se koriste kao pomagalo pri kretanju, čime im je vraćena njihova izvorna uloga sredstva za kretanje, istovremeno zadržavajući simboličnu ulogu prepoznavanja slijepih.

Kako pristupiti slijepoj osobi? 

Izvor: http://usvz.hr/wp/wp-content/uploads/2013/01/brs.pdf