Osnovna škola Gvozd

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana invalida (3.12.) održana je radionica "U tuđim cipelama".

Teško je hodati kad ne vidimo. Uz pomoć osoba koje vide je lakše.

 VOĐENJE SLIJEPE OSOBE

Ove su upute namijenjene onima koji vide, a njihova je pomoć dragocjena pri susretu sa slijepima. Tehnike koje slijepi koriste pri vlastitom snalaženju u prostoru jesu: dugi bijeli štap, pas vodič, videći vodič ili elektronska pomagala. Slijepe osobe ponekad trebaju pomoć drugih pri kretanju, pa i tada, kada se uglavnom dobro snalaze same. Osoba koja vidi, a ne zna pomoći, može pogriješiti, pri čemu se slijepa osoba osoba osjeća nesigurno i neugodno. Tehnike koje se ovdje preporučuju usavršavaju se vježbom kao i većina vještina.

  Pristup slijepoj osobi

Prilikom pristupanja slijepoj osobi obratite joj se smirenim glasom nudeći joj svoju pomoć. Ukoliko ona to odbije, nemojte se uvrijediti, jer za to postoje opravdani razlozi, ali to ne znači da će netko drugi vašu dobronamjernu pomoć odbiti.

Ruka vodilja

Za usporedno hodanje u zatvorenim ili otvorenim prostorima stanite pored slijepe osobe spuštenih ruku. Partner neka vašu ruku uhvati odmah iznad lakta s prstima na unutarnjoj, a palcem na vanjskoj strani ruke. Pri tome lakat vašeg partnera treba biti savijen. U tom će položaju slijepa osoba biti pola koraka iza vas, što će joj omogućiti da lakše prati ritam vašeg kretanja.

    Igramo se gluhog telefona.

 Teško se igrati kad ne čujete što vam netko kaže. Ne možete ga razumijeti.

   Igramo se pantonime.

Teško se igrati kad ne možete govoriti. Ne možete reći što trebate ili želite.

  Igramo se loptom s jednom rukom.

Teško se igrati samo s jednom rukom. Ne možeš dobro uhvatiti loptu i treba ti više snage.

  Učimo brajicu i znakovni jezik.

 Brailleovo pismo (brajica), sustav taktilnih oblika za slova, različite pravopisne znakove, brojke, matematičke i glazbene znakove kojima pišu slijepi. Pismo je 1829. stvorio Louis Braille (1809–1852), slijepi francuski orguljaš i učitelj slijepe djece. U službenu upotrebu u Francuskoj prihvaćeno je 1854. i otada se proširilo svijetom. Zbog svoje jednostavnosti i prilagodljivosti mnogim jezicima i pismima, brajica je i danas pretpostavka pismenosti svake slijepe ili slabovidne osobe. Sastoji se od sheme od šest točaka (po tri u dvama okomitim redovima), od kojih su neke ispupčene. Može se pisati uz pomoć tablica za pisanje i šila, ili posebnim pisaćim strojem na posebnom papiru ili foliji, a u novije vrijeme i s pomoću računala opremljenih različitim softverom. Postoje i takozvane Brailleove elektroničke bilježnice odnosno Brailleovi reci za unošenje i ispravljanje tekstova, a s pomoću pisača za brajicu mogu se ispisivati različiti dokumenti.

Na brajici su tiskana mnoga djela svjetske književnosti, ali i mnogobrojni udžbenici i časopisi. U Hrvatskoj je istaknuti učitelj i tiflopedagog Vinko Bek (1862–1935) napisao Početnicu sa Brailleovim slovima za slijepe (1888).