2017-11-20 13:09:00

Dan sjećanja na Vukovar

Kad čovjek bolje razmisli, djeca su jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi, od Boga...“.

Riječi su to Siniše Glavaševića, ratnog izvjestitelja Hrvatskog radija Vukovar, koji je pod kišama granata iz podruma Vukovarske ratne bolnice, žrtvujući vlastiti život,  bio Vukovarcima jedini glas nade tijekom tromjesečne okupacije grada 1991. godine.

Vođeni tim mislima, i ove smo se godine prisjetili svakog prekinutog djetinjstva, izgubljenog života, patnje, hrabrosti, ljubavi i ponosa što su ih za svoj Grad, za našu Domovinu, dali brojni znani i neznani heroji te im na dostojanstven način iskazali pijetet.

Na zbivanja u Vukovaru tijekom tromjesečne okupacije podsjetile su nas učenice Lola Lovrić i Lucija Vuković čitajući tekst popraćen PPT prezentacijom.

Ove smo godine naglasak stavili na mjesta sjećanja. Tako su svi prisutni mogli čuti u kakvim se uvjetima odvijao rad medicinskog osoblja u Vukovarskoj ratnoj bolnici koji su pod kišama granata nastojali sačuvati što više života. Doznalo se nešto više i o važnosti Kukuruznog puta koji je zbog svoje važne uloge nazvan i „Put spasa“. Riječi o zbivanjima na Ovčari nikoga nisu mogle ostaviti ravnodušnima. I na kraju, spomenut je Vukovarski vodotoranj koji je postao simbol snage i otpora.

„Iz zahvalnosti onima koji su žrtvovali svoj život da danas živimo u slobodi i za one nedužne koji su poginuli palimo lampione - simbole života i ljubavi.“ Nakon ovih riječi vjeroučitelja Darija Šudića, svi su djelatnici i učenici škole upalili lampione te njima oblikovali znak križa.

                                                                                       Nikolina Sukalić Rom,
                                                                                         učiteljica povijesti


Osnovna škola Gvozd