Šuma u Podgorju

     Izdaleka je šuma bila velika i žuta kao zlato ili sunce. U njoj sam vidio crvenu kapu s bijelim točkicama i smeđim stalkom. Bila je to gospođa Muhara koja je tu veselo stajala pokraj žutog lišća  koje je palo s velikog stabla.  Vidio sam zelene i žute bodljikave oklope koji nisu dali da se uzme kesten. Tamo sam vidio i gospodina Sljepića koji me čudno gledao pa sam otišao reći učiteljici  kako se mala djeca ne bi primicala. Zrake sunca su radosno probijale lišće koje je letjelo posvud kao mlade, nestašne ptice koje bi na kraju odletjele visoko u nebesko plavetnilo. Čula se buka djece koja su veselo kupila smeđe kestene. Na povratku smo glasno pjevali.

     Kad smo došli iza škole, privlačio me miris kestenja koje je lagano pucketalo i peklo se. Najbolji dio dana je bio kad smo jeli vruće kestene.

                                                 Mateo Abramović, 6. razred