Republika Hrvatska potpisnica je Ramsarske konvencije o močvarnim područjima od 1991. godine. Cilj Ramsarske konvencije, od 1971.godine, kada je potpisana u Iranskom gradu Ramsar, je očuvanje onih područja na Zemlji koja su od presudne važnosti za opstanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta te njihovih zajednica od kojih mnoge čovjek koristi i u određenoj mjeri ovisi o njima. Hrvatska ima 5 područja koja su uključena u Ramsarski popis – Lonjsko polje, Kopački rit, Vransko jezero, Ribnjaci Crna Mlaka u Jastrebarskom i Donji tok Neretve.

Močvare su prirodni rezervoari života. Civilizacije su se razvijale uz močvarna područja velikih rijeka. Močvare daju život i kao takve močvarna staništa predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti. Uz njih je vezano više od 40% vrsta biljaka i životinja, međutim to su i najugroženiji ekološki sustavi u svijetu. U posljednjih 50 godina izgubljeno je 50% svih močvarnih staništa u svijetu. Razvoj je tekao na štetu prirodnih resursa na kojima se temeljio. Isušivanje močvara radi dobivanja poljoprivrednih površina te prekomjerno iskorištavanje njihovih resursa samo su neke od ljudskih aktivnosti koje su uzrokovale nestajanje močvarnih staništa. 

Nažalost danas smo svjedoci velikih promjena i intenziteta vremenskih prilika –  duža sušna razdoblja, obilne kiše, bujice. Zadnjih godina smo svjedoci učestalih ekstremnih poplava koje ugrožavaju ljudske živote i čine veliku štetu gospodarstvu, a zahvaćaju sve zemlje svijeta. Gotovo svake godine i u Hrvatskoj imamo problem velikih poplava, a u tim iznimnim situacijama uviđa se velika vrijednost prirodnih poplavnih područja kao što su naša poplavna polja uz rijeku Savu, koji tada imaju ključnu ulogu u prihvaćanju, zadržavanju i usporavanju toka poplavnih voda te se na taj način štiti stanovništvo i imovina šireg područja i sprječavaju velike gospodarske štete. Moramo djelovati i primjenjivati nove metode upravlja ja resursima,  jer spašavajući močvare spašavamo opstanak ljudi i njihovih djelatnosti.

Najbolji način zaštite i očuvanja prirodnih vrijednosti močvarnih staništa je kroz edukaciju. Učenje o vrijednostima ovog iznimnog ekološkog sustava – izvora života omogućava nam uviđanje o kompleksnosti ovog sistema, direktnog utjecaja na čovjeka, ali i čovjekovog utjecaja na močvare.

Učenici su upznati s vlažnim staništima u zavičaju, a to su močvara Lonjsko polje koja je zaštićena kao park prirode i cret Đon močvar koji je zaštićen kao botanički rezervat. Spoznali su koja je važnost močvara posebno za dobrobit ljudi.