Tema Svjetskog dana pripovijedanja 2023. godine je "Zajedno možemo". S obzirom na događaje u svijetu, pripovjedači su osjetili potrebu u društvu da se okupe i zajedno krenu naprijed. Izgradnja zajednice, inspiriranje promjena.

Pripovjedači širom svijeta pričat će priče o lokalnoj znamenitosti, organizirati priču uz šetnju vani ili kombinirati pripovijedanje s drugim umjetnostima kao što su glazba, ples, slikanje...

I mi smo obilježili Dan pripovijedanja pričajući priče i legende o lokalnim znamenitostima našeg zavičaja.

Vrginmost

Naselje Vrginmost nastalo je u 17. stoljeću ( 1688.godine) kada se obitelj Vrga nastanila uz potok Veliku Trepču gdje je zatim sagrađen i most te se znalo reći „kod Vrgina mosta“.

Na grbu Općine Gvozd nalazi se slika drvenog mosta koji je izgradio Vrga.

Petrova gora

Nekad se ta gora nazivala Gvozd što znači šuma. Nakon velikog boja, nazvanog Bitka na Gvozdu, između ugarske vojske na jednoj strani i hrvatske vojske na drugoj strani, na toj gori poginuo je posljednji hrvatski kralj Petar Svačić, te je po njemu ta  gora dobila ime Petrova gora. Legenda i narodno kazivanje govore da je kralj pokopan na Gvozdu i to je mjesto poznatom kao „Kraljev grob“.

Dugotrajni kontinuitet naseljavanja Malog Petrovca potvrđen je arheološkim istraživanjima tijekom kojih su pronađeni prapovijesni (11. – 9./8. st. pr. n. e.) i rimski (1. – 4. st..n. e.) nalazi. Vršni je plato bio naseljen i tijekom ranog srednjeg vijeka. Temelji pavlinskog samostana iz 14. st.; samostan su osnovali templari, vjerojatno 1303.,  bogati red s bogatim posjedima pokleknuo je pred stalnim turskim nastojanjima sredinom XV. st.

Radi bogate biološke raznolikosti središnji dio Petrove gore zaštićen je 1969. godine kao značajni krajobraz. Tu se nalazi i  ornitološki park Petrovac u kojem je 2009. godine zabilježena 31 vrsta ptica. 

Petrova gora pruža jedno od najtamnijih mjesta za promatranje zvijezda u središnjoj Hrvatskoj. U organizaciji astronomskog društva organiziraju se susreti astronoma amatera pod nazivom Petrova gora Star Party (PGSP).

Petar Snačić

Petar Snačić (Petrus Saucig), hrvatski kralj, vladao je od 1093. do 1097. godine. Bio je posljednji hrvatski kralj narodne krvi.
Prilikom prepisa Petrovog prezimena došlo je do pogreške, tako da je n je pretvoreno u v pa je od Snačića postao Svačić. Snačići su bili jedan od poznatih rodova hrvatskog plemstva.
1097. godine došlo je do bitke na Gvozdu (najvjerojatnije na sjevernom podnožju gore Gvozd, današnje Petrove gore), u kojoj je kralj Petar izgubio život na bojištu i tako ostao zapamćen kao posljednji hrvatski kralj "narodne krvi". U spomen na nesretnog hrvatskog junaka planina dotada nazivana Gvozd, naziva se Petrov gvozd, odnosno Petrova gora.

Petar Snačić u umjetnosti:
• slika Smrt kralja Petra Snačića Otona Ivekovića
• skladatelj Jakov Gotovac 1969. godine skladao je
    operu "Petar Svačić"
• pjesnik Vladimir Nazor napisao je pjesmu "Petar"

Ne, ja nisam sam. Pokraj mene stoje

Ljudevit, Braslav, Mojslav, Tomislav,

Iz zemlje niču, iz pare krvave.

Svi gledaju me. Znam čega se boje.

Posljednji vladar mora da se sruši

S krunom na glavi, s ponosom u duši!

Cret Đon močvar

Cret Đon močvar posebni je botanički rezervat i zaštićeno područje u kojem je zabranjeno odvodnjavanje i branje biljaka.
Cret je stanište ugroženih vrsta kao što su  zajednica bijele šiljkice, u Hrvatskoj vrlo rijetka i reliktna, mesožderke rosike, gorskog trolista, cretne crvotočine, te više vrsta iz roda Sphagnum od kojih su posebno zanimljivi rijetki crveni mahovi tresetari. 

Ovaj cret značajan je i kao jedno od samo dva nalazišta cretne breze u Hrvatskoj.

Tresetna podloga dubine 4,8 m najdublja u Hrvatskoj.

Kiringrad

Kiringrad je arheološko nalazište. Gradina Kiringrad, 192 metara nadmorske visine, izdiže se između potoka Velike i Male Trepče,  oko četiri kilometra zračne udaljenosti od rijeke Kupe. 
Krajem brončanog i početkom željeznog doba gradinu su nastanjivali pripadnici panonsko ilirskog plemena Kolapijani (Colapiani).

Najraniji prikupljeni nalazi mogu se uvrstiti u lasinjsku kulturu.
Od brojnih arheoloških nalaza naročito valja izdvojiti tajanstvene glinene figurice koje su usporedive s poznatim nalazištem Turska Kosa kod Topuskog na kojem je pronađeno prapovijesno svetište sa stotinama sličnih „idola“. 
Antropomorfne figurice, idoli, prikazuju ljudski lik s naglaskom na nakit i odjću, služile su prilikom magijskih ili kultnih obreda (6.-3. st. pr. Kr.).

Iz vremena srednjeg vijeka sačuvane su vrlo neobične, u stijenu uklesane grobnice, vjerojatno starohrvatski grobovi. Pronađen je i bakreni, brončani i srebreni novac, srebrene i brončane naušnice, pečatni prsten. 

Na vrhu gradine su u stijenu uklesane rupe, vjerojatno tragovi drvenog krajiškog čardaka koji je služio u borbi protiv Turaka.